ŠTO JE SVJETLOSNA TERAPIJA BOJAMA
Boja je svjetlost i svjetlost je boja
Svjetlost dolazi od sunca i karakteriziraju je različite frekvencije. Frekvencije svjetlosti mogu se razdvojiti procesom koji se zove refrakcija. Kada svjetlost prođe kroz kristalnu prizmu, ona se prelama i dijeli na sedam boja sunčevog spektra. Svaka boja ima vlastitu frekvenciju.
Ako razdvojene boje propustimo kroz drugu prizmu, ponovo ćemo dobiti bijelu svjetlost. Prvi znanstvenik koji je demonstrirao ovaj fenomen krajem XVII stoljeća bio je Issac Newton, veliki britanski fizičar.
Boje: valne dužine i frekvencija
Smatra se da se energija prenosi u valovima. Udaljenost između valova naziva se valna dužina, a broj oscilacija valova u jednoj sekundi naziva se frekvencija. Što je veća valna dužina, frekvencija je niža. Svaka boja ima svoju karakterističnu frekvenciju i valnu dužinu. Samo jedan mali dio elektromagnetnog spektra vidljiv je za ljudsko oko.
Ljubičasta ima najmanju valnu dužinu, a crvena najdužu.
Iza ljubičaste boje nalazi se ultraljubičasta, koja je nevidljiva za ljudsko oko, ali prolazi kroz kožu. Ultraljubičasta boja daje našoj koži preplanuli izgled i ubija bakterije.
Na suprotnoj strani spektra, najveću valnu dužinu ima crvena boja. Iza crvene je infracrvena, a zatim slijede mikrovalovi, radarski, radio i televizijski valovi, koji su nevidljivi za ljudsko oko.
Crvena, narančasta i žuta imaju veće valne dužine i brže dopiru do oka nego boje s drugog dijela spektra. S obzirom da ove boje asociraju na vatru i sunčevu svjetlost, nazivamo ih toplim bojama.
Zelenu, plavu i ljubičastu smatramo hladnim bojama. Putuju u kraćim valovima, pa im je potrebno više vremena da stignu do našeg oka. One asociraju na more, rijeku, nebo, zimsko jutro. Također se nazivaju „bojama koje nestaju”, jer njihova energija dugo putuje do našeg oka.
Svaka topla boja ima svoju komplementarnu hladnu boju: crvena – plavu, narančasta - indigoplavu, žuta – ljubičastu, zelena - crvenu (ciklama-crvenu).